Tragični događaji u Martonošu: Masakr koji je šokirao Srbiju

Rade Šefer, stanovnik Sente, postao je sinonim za jedan od najstrašnijih zločina u novijoj istoriji Srbije. Naime, 17. maja 2015. godine, dan nakon venčanja svog sina Vlastimira, Rade je ubio šest osoba u dva sela, ostavljajući iza sebe krvavi trag koji će zauvijek obilježiti životne sudbine preživjelih. Ovaj incident se odigrao u dva susjedna sela, Oromu i Martonošu, i zauvijek je promijenio percepciju o bezbjednosti u ovim zajednicama. Susrećemo se s pitanjima: Kako je do ovakvog nasilja došlo, i kakve su posljedice ovaj užas imao na lokalnu zajednicu?

Početak tragedije: Ubistva u Oromu

Tragedija je započela u Oromu, gdje je Rade Šefer prvo izvršio zločin nad svojim tastom i taštom, Jeneom i Gizelom Traćik. Njihova ubistva su bila samo uvod u ono što će uslijediti. Odatle, naoružan do zuba, Rade se uputio prema Martonošu, gdje je nastavio svoj krvavi pohod. Tamo je usmrtio svoju suprugu Rožu, snahu Nataliju Bajtai, te njene roditelje, Šandora i Karolinu. Ovaj lanac ubistava nije bio samo rezultat klasične porodične drame, već je otkrio duboke rane u strukturama međuljudskih odnosa unutar zajednice.

Svjedoci zločina: Ispričane priče preživjelih

Žolt Bajtai, koji je u tom trenutku živio u istoj kući, izgubio je cijelu svoju porodicu u jednom trenutku. Svjedočio je užasu dok su ga pucnji i vriska probudili iz sna. “U trenutku kada sam shvatio šta se dešava, izgubio sam sestru, roditelje i svakog ko mi je bio drag”, ispričao je Žolt. Ovi emotivni trenuci su ostavili neizbrisiv trag ne samo na njemu, već i na cijeloj zajednici koja je bila šokirana zločinom. Oni koji su ostali u tom trenutku suočili su se s traumom koja je trajala godinama, a Žoltova priča je samo jedna od mnogih koje su se čule kroz suze i tugu.

Reakcija zajednice: Šok i nevjerica

Gergelj Horvat, predsednik Saveta mesne zajednice Martonoš, opisuje kako je taj dan bio ispunjen nevjericom. “Kada sam stigao na mjesto događaja, vidio sam gužvu i policijske automobile. U prvi mah nisam mogao zamisliti šta se dogodilo”, rekao je Horvat. Ovaj incident je duboko uzdrmao zajednicu, koja se pokušavala nositi s tugom i gubitkom. Mnogi su se sjećali da su tog dana u Martonošu bili na okupljanju penzionera, a vijest o zločinu brzo se proširila. Zajednica je shvatila da više ništa neće biti isto; mirno selo odjednom se pretvorilo u epicentar tragedije.

Prije masakra: Problemi u braku

Nakon masakra, počele su se širiti glasine o Radeovim psihičkim problemima. Mnogi smatraju da je uzrok njegovog nasilnog ponašanja bio emocionalni stres proizašao iz prekida braka, jer je njegova supruga Roža otišla da živi u Francusku. Ovaj emocionalni preokret mogao je dovesti do njegove odluke da se osveti svima koji su bili u vezi s njom. Prije nego što je započeo svoj krvavi pohod, došlo je do svađe između njega i Rože, tokom koje je njihov sin pokušao da zaštiti majku, što je dodatno pogoršalo situaciju. Ova vrsta nasilja nije samo individualni problem, već i društvena patologija koja se mora prepoznati i riješiti unutar zajednice.

Prava pravda: Kako je završen Radeov pohod

U trenutku kada se činilo da Rade ne može biti zaustavljen, intervencija muškarca iz Francuske, Emanuela Danjona, koja je sticajem okolnosti bila prisutna, okrenula je tok događaja. Emanuel je uspio da napadne Radeta stolicom, čime je spriječio dalju masovnu tragediju. “Bila je to borba za život. Niko nije mogao zamisliti da će se nešto ovakvo dogoditi u našem selu”, rekao je Horvat, dodajući kako je Emanuelova hrabrost spasila mnoge živote te noći. Ova intervencija je pokazala kako su pojedinci, čak i u najmračnijim trenucima, sposobni za izvanredne činove hrabrosti i solidarnosti.

Oporavak zajednice: Koliko se stvari promijenilo?

Deset godina nakon ovog strašnog događaja, život u Martonošu se polako vraća u normalu, ali ožiljci ostaju. Mještani, i dalje prožeti tugom, sjećaju se onoga što se dogodilo. “Vremena su se promijenila, ali uspomene ostaju. Nikada nećemo zaboraviti taj 17. maj”, izjavio je Horvat. Zajednica se trudila da izgradi novu atmosferu, ali je istovremeno svjesna da se tragedije ne mogu lako zaboraviti. Zajednički su se organizovali, pokrenuli su akcije podrške preživjelima, ali i razgovore o mentalnom zdravlju i prevenciji nasilja kako bi se pokušali zaštititi od budućih tragedija.

Zaključak: Pouke iz tragedije

Ova tragična priča služi kao podsjetnik na važnost mentalnog zdravlja i komunikacije unutar porodica. Rade Šefer je, nažalost, postao simbol nasilja koje se može javiti čak i u naizgled mirnim zajednicama. Tragedija koja se dogodila u Martonošu ostavlja nas s mnogim pitanjima o tome kako zaštititi one koje volimo i kako prepoznati znakove koji nas mogu upozoriti na opasnost. Učeći iz prošlosti, možemo raditi na boljoj budućnosti, ne samo za naše porodice, već i za cijelu zajednicu. Ova situacija jasno ukazuje na potrebu za većim angažmanom lokalnih institucija i organizacija u stvaranju programa koji podržavaju oboljele od mentalnih bolesti i promoviraju zdravu komunikaciju.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here