Problemi zanatstva: Mladi ne žele raditi u pekarama
U današnje vrijeme svjedoci smo sve većeg broja mladih koji se ne odlučuju za zanatske poslove, posebice u oblasti pekarstva. Mnogi od njih radije biraju put influensera ili jutjubera, smatrajući da je lakše zarađivati novac sjedeći u udobnoj fotelji, nego ustajati u ranim jutarnjim satima i raditi ruke do koljena. Ova pojava postavlja ozbiljna pitanja o budućnosti zanatstva u Srbiji, gdje se već sada osjeća nedostatak kvalificirane radne snage u pekarama i drugim sektorima. Nažalost, ovakva situacija nije samo lokalni fenomen; ona se širi i na druge zemlje u regiji, te postavlja izazove za ekonomiju i društvo koje je teško ignorirati.
Vlasnici pekara širom Srbije, posebno u Beogradu i gradovima unutrašnjosti, često ističu da se suočavaju s problemima pri pronalaženju radnika. Nedostatak pekara postao je toliko izražen da se mnogi poslodavci žale na nemogućnost da nađu kvalitetne radnike, uprkos činjenici da su plate u ovom sektoru ponekad i veće nego što bi trebale biti. Ipak, mladi se ne odlučuju za ovaj posao, a razlozi su višestruki i složeni. Razgovori sa studentima i mladima često otkrivaju strah od fizičkog rada, nisku percepciju vrednosti zanatskih poslova i nesigurnost u vezi sa budućim poslovima.
Plate i radni uslovi u pekarstvu
Na prvi pogled, plate pekara u Srbiji su privlačne. Mnogi pekari mogu zarađivati između 120.000 i 200.000 dinara, uz dodatne benefite kao što su dva dana odmora sedmično i bolje radne uslove. Međutim, mladi se i dalje ne odlučuju za ovaj zanat. Razlog tome može biti i fizička priroda posla koja zahtijeva veliko opterećenje i rad u teškim uslovima. Osim toga, generacije koje dolaze često ne žele obavljati fizičke poslove, što dodatno otežava situaciju. Primjerice, mnogi mladi ljudi radije biraju fleksibilnije poslove u administraciji ili ugostiteljstvu, gdje se percepcija o poslu često razlikuje.
Naser Idrizović, vlasnik pekare “Denis” iz Mladenovca, ističe kako je u proteklih nekoliko godina primijetio drastičan pad interesa za zanatske poslove među mladima. “Pre deset godina, niko ne bi pomislio da ćemo se suočiti s ovim problemima. Danas, radna snaga je postala luksuz”, kaže Idrizović. On se trudi stvoriti što bolje uslove za radnike, smatrajući da je ključno ulagati u njih i motivirati ih, kako bi ostali u firmi. Ove inovacije nisu samo beneficije; one su i način da se promijeni slika o radu u pekarstvu, koja često nosi stigmu teškog rada bez adekvatne nagrade.
Stimulacija mladih i obrazovni sistem
Idrizović je prepoznao važnost stimulacije mladih i odlučio se za inovativan pristup. “Trenutno imamo učenika na praksi iz Smederevske Palanke. Kako bih ga motivirao, svaki mjesec mu dajem stimulaciju. Obećao sam mu i stalno zaposlenje nakon završetka škole”, objašnjava on. Ovakav pristup može pomoći u obnavljanju zanatske struke, ali i otvaranju vrata za buduće generacije koje će biti spremne raditi u ovoj oblasti. Takve inicijative mogu poslužiti kao model za druge poslodavce koji se bore s istim problemima, a uključivanje mladih kroz prakse i mentorske programe može znatno povećati interes za zanatske poslove.
Međutim, problem nije samo u motivaciji mladih; on se također odnosi na način na koji je obrazovni sistem postavljen. U školama se sve manje učenika odlučuje za zanatske smjerove, što dodatno pogoršava situaciju. Vlasnici pekara upozoravaju da je neophodno revidirati obrazovne programe kako bi se privukla pažnja mladih i osigurao adekvatan broj zanatlija u budućnosti. Postoje inicijative koje predlažu uvođenje praktičnog rada u osnovne škole, što bi moglo pomoći djeci da se upoznaju s zanatima i shvate njihovu važnost.
Utjecaj na društvo i privredu
Nedostatak pekara i zanatlija može imati dugoročne posljedice na društvo i privredu. Mnogi poslodavci se suočavaju s izazovima u održavanju proizvodnje, što može dovesti do povećanja cijena proizvoda, a time i do inflacije. “U Valensiji, gdje sam nedavno bio, cijene zanatskog hleba su između osam i 12,5 evra, dok su plate radnika slične našima. Ovdje imamo evropske plate, ali cene su socijalne, što nije održivo”, naglašava Idrizović. Ovaj primjer pokazuje kako globalni trendovi utiču na lokalne ekonomije i kako je važno uspostaviti ravnotežu između cijena i plata kako bi se osigurala održivost sektora.
U svjetlu ovih problema, ključno je da se društvo aktivno uključi u rješavanje pitanja zanatstva. Postoji potreba za promjenom percepcije o radu u pekarstvu i drugim zanatima, kao i za stvaranjem povoljnijih uslova za radnike. “Ako nastavimo ovako, suočit ćemo se s velikim problemom u budućnosti, a to će se odraziti na cijelu ekonomiju”, zaključuje Idrizović. Osim promjene percepcije, potrebna su i konkretna rješenja, kao što su zakonske mjere koje bi podržale zanatstvo i olakšale uslove rada.
Realizacija ovih promjena zahtijeva zajednički napor vladinih institucija, obrazovnog sektora i privatnog sektora. Samo tako možemo osigurati da mladima pružimo mogućnosti koje će ih motivirati da se vrate zanatskim radovima i doprinesu razvoju društva i privrede. Uloga zajednice i porodica također je važna; trebamo zajedno raditi na podizanju svijesti o važnosti zanatskih poslova i njihovoj vrijednosti unutar društva, što može rezultirati novim interesovanjem i inicijativama mladih.
