Petra Divac prvi put o najbolnijoj temi: Biološkoj majci rekla bih samo jedno

Petra Divac: Ispovijest o usvojenju i zahvalnosti prema biološkoj majci

Petra Divac, kćerka poznatih roditelja Vladete i Ane Divac, nedavno je otvorila svoje srce u iskrenoj ispovijesti koja se emitovala u popularnoj emisiji “Na terapiji sa Slavicom Đukić Dejanović”. Ova mlada žena, koja je od malih nogu znala da je usvojena, dijeli svoje emocije i misli o svojoj biološkoj majci, a istovremeno pokazuje koliko je ljubavi i podrške dobila od svojih usvojitelja. Njena priča nije samo individualna, već odražava i šire društvene probleme vezane uz usvojenje, prihvatanje i identitet.

Ljubav i podrška usvojitelja igraju ključnu ulogu u Petriinom životu. Od najranijeg uzrasta, njeni roditelji su je učili da se nikada ne osjeća manje vrijednom zbog svoje usvojene pozicije. Zahvaljujući ovoj otvorenoj komunikaciji, Petra se osjećala voljeno i prihvaćeno, a njeni biološki braća, Luka i Matija, nikada je nisu gledali drugačije. “Oni su moj oslonac, a roditelji su mi pružili sve što su mogli. Odrasla sam s ljubavlju i podrškom koje su mi omogućile da postanem osoba koja jesam danas”, izjavila je Petra u svojoj ispovijesti. Ovakav pristup roditelja stvara zdravo emocionalno okruženje koje omogućava usvojenoj djeci da se razvijaju sa samopouzdanjem.

Želja za povezivanjem s biološkom majkom

Petra je otkrila da je od malih nogu osjećala potrebu da upozna svoju biološku majku, ali je uvijek bila svjesna zakonskih ograničenja koja su joj to onemogućavala. “Kada sam napunila 14 godina, otvorila sam se roditeljima o svojoj želji da saznam više o svojoj biološkoj majci. Moji roditelji su me tada obavijestili da zakonski ne mogu tražiti informacije prije 18. godine. Iako mi je to bilo frustrirajuće, razumjela sam njihovu brigu i želju da me zaštite”, rekla je Petra. Ova situacija je česta kod mnoge usvojene djece, koja se susreću s pitanjima identiteta i pripadnosti dok odrastaju u okruženju gdje se o tome često ne razgovara.

Što se tiče njenog odnosa s biološkom majkom, Petra ističe da bi joj prvo zahvalila. “Prvo što bih joj rekla je hvala. Hvala što nije prekinula trudnoću, hvala što me dovela na ovaj svijet i hvala joj što je sve to vrijeme razmišljala o meni”, naglašava. Ova izjava pokazuje njenu duboku zahvalnost prema ženi koja je, iako nije bila u mogućnosti da je odgaja, donijela hrabre odluke u njenom životu. Petra priznaje da joj je često nedostajalo to da ima fizičku prisutnost svoje biološke majke, ali njena zahvalnost prema njoj nikada nije izostala. Ovaj emotivni aspekt usvojenja može biti vrlo složen; usvojena djeca često bore se s osjećajem gubitka, ali kroz ljubav i podršku usvojitelja mogu pronaći mir i prihvatanje.

Uticaj društva i vlastita snaga

Petra se također osvrnula na izazove s kojima se susretala tokom odrastanja, posebno u vezi s komentarima vršnjaka i medijskim natpisima. “Nikada nisam dozvolila da me ti komentari povrijede. Moji roditelji su me naučili da budem snažna i da se suočim s preprekama s dignitetom. Moj identitet nije definisan samo mojim porijeklom, već i ljubavlju i podrškom koje sam primila”, izjavila je. Ova lična borba s predrasudama i stigmatizacijom usvojenih djece služi kao važna lekcija ne samo za Petru, već i za sve one koji su u sličnim situacijama. Ona pokazuje da je ljubav porodice ključna za razvoj samopouzdanja i otpornosti kod mladih ljudi. U ovom kontekstu, važno je naglasiti kako društvo često stvara vlastite percepcije o usvojenoj djeci. Predrasude mogu biti proizašle iz neznanja ili straha od onoga što je drugačije. Petra se suočavala s tim situacijama, ali je njena snaga i podrška porodice omogućila da izgradi svoj identitet bez da se oslanja isključivo na to kako je društvo vidi. Njena priča pokazuje kako je važno imati jak emocionalni temelj kako bi se nosili s vanjskim pritiscima.

Poruka za sve usvojene osobe

Petra Divac zaključuje svoj emotivni razgovor porukom svih usvojenih osoba. “Važno je znati da ste voljeni i da imate pravo na svoje osjećaje. Ne bojte se izraziti svoju želju da saznate više o svom poreklu, ali također cijenite ljubav koju ste primili”, naglasila je. Njena poruka je jasna: usvojenje nije prepreka za sreću i uspjeh, već prilika za izgradnju jedinstvenog identiteta i životne priče. Ova poruka može poslužiti kao inspiracija ne samo usvojenoj djeci, već i svima onima koji se suočavaju sa sličnim izazovima u životu. U konačnici, ispovijest Petre Divac nije samo priča o usvojenju, već i priča o ljubavi, zahvalnosti i snazi ljudskog duha. Njena hrabrost da podijeli svoje misli i osjećaje može poslužiti kao inspiracija mnogima koji se bore s sličnim pitanjima. Petra je živi dokaz da ljubav prevazilazi sve prepreke i da je svako od nas vrijedan ljubavi i prihvatanja bez obzira na svoje poreklo. U današnjem svijetu, gde se često suočavamo sa predrasudama i razlikama, ovakve priče otvaraju vrata empatiji i razumevanju.