Tramvaj do Hrasnice: Šta Bošnjaci propuštaju dok Dodik pregovara sa Amerikom
U trenutku kada se politička scena Bosne i Hercegovine suočava s izazovima koji nadmašuju lokalne interese, postoji zabrinjavajuća dinamika između entiteta Republike Srpske i Sjedinjenih Američkih Država. Milorad Dodik, vođa RS-a, trenutno je u pregovorima sa američkim diplomatama, a ti razgovori imaju potencijalne posljedice koje bi mogle značajno promijeniti ustavni okvir zemlje. U međuvremenu, Bošnjaci su fokusirani na svoje unutrašnje projekte, dok se značajni strateški pregovori odvijaju bez njihovog učešća.
Ova situacija postavlja važna pitanja o tome kako se politička moć ostvaruje i ko zapravo donosi odluke. Dok Dodik s američkim zvaničnicima razgovara o ključnim pitanjima, bošnjački političari se često zadržavaju na operativnim temama, kao što su lokalni projekti i infrastruktura. Izjava „tramvaj će do Hrasnice, ne do State Departmenta“ simbolizira ovu disfunkciju: dok se jedni bave očiglednim, drugi oblikuju budućnost zemlje. Ova izjava nije samo humoristična, već ukazuje na ozbiljne posljedice po politički život BiH. Dok se tramvaj priprema da putuje do Hrasnice, ključni pregovori o budućnosti zemlje se odvijaju daleko od očiju javnosti.
U analizama o trenutnom stanju stvari, povlačenje neustavnih zaključaka Narodne skupštine RS-a i ukidanje sankcija za Dodikove saradnike predstavljaju jasne signale postojanja dogovora između entiteta i američkih vlasti. Ove akcije pokazuju da je Dodik spreman da igra igru, ali pod uslovima koji odgovaraju njegovim interesima. U tom kontekstu, marginalizacija OHR-a, ključne institucije za zaštitu državnih interesa BiH, može dovesti do ozbiljnih posljedica po stabilnost i budućnost zemlje. OHR je od svog osnivanja imao ulogu posrednika između različitih entiteta i nacionalnosti u BiH, a njegovo slabljenje bi moglo otvoriti vrata novim tenzijama i sukobima.
Osim toga, nedostatak informacija i transparentnosti u pregovorima može biti opasan za bošnjačke predstavnike. Čini se da oni nisu uključeni u važne razgovore koji mogu oblikovati sudbinu države, što ih stavlja u položaj pasivnih posmatrača. Dok se fokusiraju na pitanja poput modernizacije tramvajskog sistema do Hrasnice, pravi tokovi moći se odvijaju daleko od njihovih očiju. Ova situacija može izazvati osjećaj frustracije među Bošnjacima, koji se mogu osjećati isključenim iz procesa donošenja odluka koje direktno utiču na njihovu budućnost.
Ova situacija ukazuje na alarmantnu tendenciju: dok se javnost i mediji bave lokalnim temama, međunarodni pregovori teku neometano. U tom smjeru, Dodik je već napravio određene korake, uključujući pripreme za smanjenje uloge OHR-a, što bi moglo dovesti do povećanja autonomije RS-a. Takve promjene predstavljaju ozbiljnu prijetnju ustavnom poretku BiH, stvarajući „tempiranu bombu“ koja može eksplodirati u bilo kojem trenutku. Mnoge analize ukazuju da bi slabljenje OHR-a moglo otvoriti prostor za nacionalističke politike koje bi mogle destabilizovati cijelu zemlju.
U konačnici, bošnjački predstavnici i njihovi birači često se nalaze u situaciji gdje umjesto kreiranja vlastitog političkog narativa reaguju na događaje koji ih okružuju. Tekst implicira da se, dok se tramvaj produžava do Hrasnice, ključni pregovori i odluke donose izvan njihove sfere uticaja. Stoga, postavlja se pitanje: hoće li Bošnjaci postati akteri u ovom procesu ili će nastaviti gledati kako se njihova sudbina oblikuje bez njihovog učešća? Ova dilema je poseban izazov za bošnjačku političku elitu, koja se mora suočiti s realnošću da njihova dugoročna strategija ne može biti zasnovana samo na reaktivnom pristupu.
U ovoj složenoj političkoj igri, jasno je da je važno pratiti tokove moći, jer svako nečinjenje ili ignorisanje može donijeti nepredvidive posljedice. Ako se OHR marginalizuje ili mu se oduzmu ključne ovlasti, Bosna i Hercegovina će se naći u novoj fazi unutrašnjih redefinicija. Na bošnjačkim političarima je da odluče hoće li ostati pasivni posmatrači ili će se aktivno uključiti u oblikovanje budućnosti svoje zemlje. Aktivno uključivanje može značiti formiranje novih političkih koalicija koje bi mogle osnažiti bošnjački glas ili čak pokretanje inicijativa koje bi podstakle veće uključivanje u međunarodne pregovore, čime bi se osiguralo da se interesi Bošnjaka ne zapostave.
