Kada se razmatra tema rata u zemlji koja je prošla kroz agresiju, u gradu koji je bio pod opsadom, u kući gdje su stradala nevina djeca, to izaziva duboke traume i strahove. Nažalost, političari često olako koriste ovu temu, ne mareći za patnje žrtava.
Politika se često služi ovom temom, zloupotrebljavajući trenutne domaće i geopolitičke okolnosti. Oni koji to rade, obično imaju na umu vlastite interese, umjesto dobrobiti građana i žrtava. Ignorirajući činjenicu da svojim riječima potiču kolektivnu histeriju, političari stvaraju toksičnu atmosferu neizvjesnosti i straha. Posebno doprinose širenju straha oni političari koji sebe smatraju patriotama, ali istovremeno igraju na kartu sukoba.
Trenutno, zloupotreba činjenice da se u UN-u priprema rezolucija o genocidu u Srebrenici dodatno je potpalila strahove, posebno Dodikovim istupima o otcjepljenju. Politika koja se temelji na strahu od rata često prikriva druge ključne probleme, poput korupcije i neuspjelih projekata. Građani postaju sve svjesniji bahatosti i neodgovornosti političara. Dodik igra opasnu igru, prelazi granice i podriva temelje države iznutra, dok ga neki partneri nekritički podržavaju.
Odgovorni ljudi teže ka izgradnji šansi za bolju budućnost, umjesto poticanja sukoba i straha. Međutim, politička retorika često namjerno prešućuje te napore, fokusirajući se na kratkoročne interese i očuvanje moći.
