“UBIO MI JE MAJKU, PA MI O NJOJ PRIČAO SVE NAJLEPŠE” Oglasila se ćerka ubijene Esme iz Tutina: “Proganjao ju je i maltretirao, komšije su mi SVE REKLE”

Nestanak Esme: Tragična priča o gubitku i potrazi

U dramatičnoj priči koja se odvija u malom gradu, nestanak Esme izazvao je veliku paniku među njenim najbližima. Njena ćerka Tina, potresena situacijom, posljednji put je razgovarala sa majkom 5. marta, kada se Esma nije vratila kući nakon što je otišla u šumu kako bi ubrala plodove. U trenutku kada je shvatila da njena majka ne odgovara na pozive, strah je počeo da raste. Tina, koja živi u Francuskoj, odmah je prijavila nestanak policiji i obavijestila komšije o situaciji.

„Mama se bavi šumskim plodovima, a nestanak smo prijavili čim smo primijetili da se nije vratila kući“, rekla je Tina kroz suze. Njena zabrinutost nije dolazila samo od toga što se Esma nije javila, već i zbog njenog lošeg zdravstvenog stanja. „Bila sam u potpunoj panici, znajući da se nije dobro osjećala“, dodala je Tina, naglašavajući koliko joj je stalo do majke i koliko je bila zabrinuta za njenu sigurnost. Zdravstvene poteškoće Esme, koje uključuju hronične bolesti koje su je mučile, dodatno su pogoršale situaciju i izazvale strah među članovima porodice i prijateljima.

Strah od nepoznatog

Tina je istakla da je, nakon što je prijavila nestanak, zvala komšije i molila za pomoć. Iz razgovora sa njima saznala je da je Ahmedin P., čovjek koji je bio poznat kao Esmin prijatelj, zapravo postao njen progonitelj. „Moja mama je udovica već 30 godina. Čvrsto vjerujem da mu ona nije bila ni momak, ni partner“, rekla je Tina, dodajući da nikada nije upoznala Ahmedina, niti je znala za njegovu ulogu u životu njene majke. „Samo sam znala da joj je pomagao, ali izgleda da je to bila samo fasada“, naglašava Tina, s tugom u glasu.

Za Ahmedina, Tina je saznala da su njihovi susreti se često dešavali u neposrednoj blizini Esmine kuće, što je dodatno pojačalo sumnju kod Tine i drugih članova porodice. „Niko od nas nije mogao ni zamisliti da bi on mogao biti opasan. Činilo se da su imali prijateljski odnos“, dodaje Tina, naglašavajući koliko je teško shvatiti tu prevaru i izdaju. Ova situacija dodatno je ukazala na pitanje sigurnosti žena koje žive same i koje se oslanjaju na prijateljstvo i pomoć drugih, a zatim se suočavaju s opasnostima koje dolaze iz najneočekivanijih izvora.

Priznanje i povratak u Tutin

Prema informacijama koje su procurile iz istrage, Ahmedin je, nakon Esminog nestanka, pobjegao u Bosnu i Hercegovinu. Međutim, njegov povratak u Tutin označio je prekretnicu u ovom slučaju. „Juče smo pokušavali da ga dobijemo na telefon, ali je njegov telefon bio ugašen. Kada je konačno postao dostupan, odmah se javio“, ispričala je Tina. Njegov odgovor bio je šokantan; pokušao je da umanji navode komšija, govoreći da su on i Esma imali korektne odnose. Ipak, situacija se drastično promijenila kada je, prema saznanjima policije, Ahmedin priznao da je ubio Esmu.

Ovo priznanje izazvalo je dodatne traume u zajednici koja se još uvijek nije oporavila od nesreće. Mnogi prijatelji i poznanici Esme nisu mogli vjerovati da je neko koga su smatrali prijateljem, u suštini mogao učiniti nešto tako strašno. „Bilo je to kao da je cijela zajednica izgubila dah. Niko nije mogao da povjeri svoje uši“, rekao je jedan od komšija, ističući koliko je dubok šok bio u svima njima. Ova situacija je otvorila mnoge teme o vezi između izgleda i stvarnosti, prijateljstva i povjerenja, kao i o tome koliko je važno slušati svoju intuiciju.

Porodica u agoniji

Tina, koja se suočava s gubitkom svoje majke, izražava nevjericu i bol. „Ne mogu da shvatim i prihvatim ono što se desilo. Kako je moguće da je čovjek koji je pomagao mojoj majci, zapravo postao njen progonitelj?“, pita se Tina, dok se bori s emocionalnim teretom koji nosi. Njena porodica i prijatelji okupili su se kako bi pružili podršku jedni drugima u ovim teškim trenucima, dok su svi bili svjesni da će im trebati vremena da se nose s ovom tragedijom.

U trenucima kada se osjećala beznadežno, Tina se oslanjala na sjećanja na srećne trenutke provodene s majkom. „Moja mama je bila osoba koja je voljela ljude, uvijek je imala osmijeh na licu, čak i kada joj je bilo teško. Sve to mi nedostaje“, dodala je uz suze. Ovi trenuci nostalgije predstavljali su način na koji se Tina nosila sa tugom, nastojeći da nađe utjehu u sjećanju na onu Esmu koju je poznavala.

Istraga i pravda

Policija je nastavila istragu kako bi se razjasnile sve okolnosti ovog zločina. Mnogi u zajednici izražavaju zabrinutost i ogorčenje, pitajući se kako je moguće da je jedan čovjek mogao da pređe granicu između pomoći i nasilja. „Želimo pravdu za Esmu“, poručili su njeni prijatelji, okupljajući se kako bi izrazili podršku porodici. Ova tragedija nije samo izgubila jedan život, već je ostavila i dubok trag na cijelu zajednicu. Dok se istraga nastavlja, porodica, prijatelji i cijela zajednica drže se zajedno, nadajući se da će pravda biti zadovoljena. Esma nije samo bila majka i prijatelj; bila je dio zajednice koja je osjećala njen gubitak. U ovim teškim trenucima, svi se nadaju da će se pronaći odgovori koji će donijeti mir duši Esme i njenoj porodici. Nažalost, gubitak dragog bića je često mnogo više od fizičkog odsustva; to je emocionalni i psihološki teret koji ostaje s nama zauvek.