Dodikova retorika o “islamizaciji” BiH: Politička manipulacija i geopolitička igra
Milorad Dodik, trenutni predsjednik Republike Srpske, ponovo je u središtu pažnje zbog svojih izjava o navodnoj islamizaciji Bosne i Hercegovine. Njegove tvrdnje o tome da Bošnjaci žele demografsku prevlast i da muslimanska populacija ugrožava kršćansku većinu u zemlji, izazivaju brojne reakcije u političkim, ali i društvenim krugovima. Ovaj fenomen ne predstavlja samo političku strategiju, već i dio šire geopolitičke igre koja ima dalekosežne posljedice na stabilnost države i regiona.
U svojim javnim nastupima, Dodik često ističe da je Bosna i Hercegovina prije dvije decenije bila većinski kršćanska zemlja, dok sada, prema njegovim riječima, Bošnjaci nastoje promijeniti demografsku sliku. Ove izjave nisu samo populistički potezi; one su utemeljene na duboko političkim motivima koji služe za mobilizaciju podrške unutar Republike Srpske. Naime, Dodik koristi ovu narativnu strategiju da bi pridobio glasove birača koji se boje promjena u demografskoj strukturi društva. Takve tvrdnje, međutim, često zanemaruju bogatu i složenu historiju BiH, koja je oblikovana kroz različite etničke i vjerske zajednice.
Jedna od ključnih tačaka u Dodikovim izjavama jeste njegov stav o izbjeglicama. On sugerira da Bošnjaci “zadržavaju izbjeglice iz drugih zemalja” kako bi osigurali demografsku prednost, što je, bez sumnje, netočna i manipulativna tvrdnja. Ovaj narativ se koristi za jačanje straha među građanima, posebno onima u entitetu Republika Srpska. Takvo ponašanje može biti prikazano kao način da se stvori dodatna polarizacija u već ionako podijeljenom društvu. U stvarnosti, mnoge izbjeglice traže sigurnost i bolji život, a ne stvaranje demografskih prednosti za jednu etničku grupu. Ovom izjavom, Dodik pokušava stvoriti sliku neprijatelja, dok u stvarnosti većina izbjeglica dolazi iz zemalja pogođenih ratom i nasiljem, kao što su Sirija ili Afganistan.
Analitičari i stručnjaci često upozoravaju da je Dodikova retorika više od samo unutrašnjepolitičkog fenomena; ona je dio šire geopolitičke igre koja uključuje i međunarodne aktere. Naime, Dodik se često povezuje s Rusijom i njenim utjecajem u regiji, dok istovremeno prešućuje stvarne prijetnje koje dolaze iz različitih izvora. Njegova sposobnost da poveže “islamsku prijetnju” s vlastitim političkim ciljevima služi kao alat za jačanje njegovog utjecaja i poboljšanje odnosa s nekim vanjskim akterima koji imaju interes u destabilizaciji zapadnog utjecaja u regionu. Ovaj pristup može se posmatrati kao manipulacija koja koristi strah i nesigurnost za ostvarenje vlastitih ciljeva, što dodatno komplicira već i onako složene političke odnose unutar BiH.
Osim toga, važno je naglasiti da se u ovoj retorici često previđaju i zločini počinjeni tokom rata u BiH od 1992. do 1995. godine. Ovaj aspekt historije dodatno komplicira situaciju, jer ignoriranje takvih zločina može voditi ka novim sukobima i nesigurnosti. Dodik i njegovi saveznici koriste ovu politiku kako bi mobilizirali strah među građanima i opravdali svoje odluke. Time se stvara atmosfera u kojoj je teško raspraviti o važnim pitanjima bez predrasuda i straha od represalija. Ignoriranje ovih zločina i njihovo previđanje može dovesti do ponovnog oživljavanja sukoba, što je nešto što bi svi trebali imati na umu prilikom razmatranja trenutne političke situacije.
Na kraju, možemo zaključiti da je retorika o “islamizaciji” Bosne i Hercegovine više od puke političke strategije; ona predstavlja manipulaciju i geopolitičku igru koja može imati ozbiljne posljedice na budućnost zemlje. Ovaj fenomen pokazuje kako pojedini političari koriste historijske narative, strah i nesigurnost građana za ostvarenje vlastitih ciljeva. Bosna i Hercegovina, koja se suočava s brojnim izazovima, mora pronaći način da odvoji stvarnu stvarnost od političkih konstrukcija koje podižu tenzije i dodatno komplikuju već složenu situaciju. U tom kontekstu, građani trebaju biti kritični prema informacijama koje primaju i aktivno sudjelovati u oblikovanju socijalnog i političkog pejzaža svoje zemlje, kako bi se osiguralo da budućnost Bosne i Hercegovine bude mirna i stabilna.
