Predložen Amandman za Pomoć Zaposlenima u Institucijama BiH
U nedavnom razvoju političke scene u Bosni i Hercegovini, koalicija poznata kao Trojka, koja se sastoji od Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine (SDP), Naroda i pravde (NiP) i Naše stranke, predložila je ambiciozan amandman na budžet institucija za 2025. godinu. Ovim prijedlogom se planira jednokratna isplata od 1.800 KM svim uposlenicima državnih institucija. Ova mjera, koja je izazvala brojne reakcije, kako pozitivne tako i negativne, predstavlja značajan korak prema rješavanju problema s kojima se suočavaju radnici u javnom sektoru.
Amandman se fokusira na službenike i zaposlene s najnižim koeficijentima, isključujući izabrane i imenovane funkcije, kao što su ministri i zastupnici. Ova odluka je donesena s ciljem da se pomogne onima koji su se suočili sa ekonomskom neizvjesnošću i kašnjenjem u isplati budžeta u proteklim mjesecima. Prema procjenama, realizacija ovog prijedloga bi iznosila između 35 i 46 miliona maraka, a sredstva bi se mogla obezbijediti preraspodjelom postojećih budžetskih stavki, što je dodatno naglasilo potrebu za transparentnošću i odgovornošću u upravljanju javnim finansijama.
Kritičari amandmana, posebno opozicioni zastupnici, ističu da ovakve mjere mogu predstavljati samo privremeno rješenje. Oni se protive ideji da se ovakvim potezima može stvoriti dojam socijalnog mira bez suštinskih promjena u sistemu javnog sektora. Pitanje je, naglašavaju kritičari, na čiji teret će pasti ova odluka? Da li će sredstva biti oduzeta iz budžeta ministarstava, kulturnih institucija ili razvojnih fondova? Ovakve sumnje ukazuju na to koliko je važno osigurati da se preusmjeravanje sredstava ne odražava negativno na druge važne sektore.
Iz Trojke, međutim, naglašavaju da ne postoji politička pozadina ovog amandmana, već iskrena namjera da se pomogne radnicima koji drže državnu administraciju u funkciji. “Naš cilj nije sticanje političkih poena, već olakšati situaciju onima koji su najviše pogođeni ekonomskom krizom”, izjavio je jedan od članova koalicije, dodajući kako vjeruje da je ovo početak neophodnih promjena u sistemu javnih plata. Ovaj pokušaj da se unaprijedi stanje u javnom sektoru mogao bi biti test političke zrelosti ove koalicije, kao i njenog kapaciteta da odgovara potrebama građana i prilagodi se izazovima s kojima se zemlja suočava.
Predloženi amandman sada čeka raspravu u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, nakon čega će ga razmatrati i Dom naroda. Ako amandman bude usvojen, zaposlenici bi mogli očekivati uplatu već na početku iduće godine. Ova inicijativa, ukoliko se realizuje, mogla bi postaviti temelje za daljnje reforme u sistemu javnih plata i socijalne politike, ukazujući na to da su ekonomska pitanja konačno u fokusu političke debate. To bi također moglo otvoriti vrata za buduće inicijative koje će se baviti sustavnom reformom javnog sektora i poboljšanjem životnog standarda radnika.
Ipak, postoji bojazan da bi, ako se sve svede na predizborna obećanja, moglo doći do ponovnog razočaranja javnosti. Pitanje koje se nameće jeste da li će se ovaj amandman realizirati ili će ostati samo još jedan primjer velikih obećanja, ali malih promjena. Ukoliko Trojka uspije pokazati da se sredstva mogu preusmjeriti u korist radnika bez dodatnog zaduživanja ili smanjenja ključnih budžetskih izdataka, to bi moglo značiti korak naprijed za socijalno odgovornu politiku u BiH. Također, uspješna realizacija ovog amandmana može poslužiti kao model za slične inicijative u budućnosti, koje bi mogle znatno unaprijediti položaj radnika.
Na kraju, reakcije i rasprave oko ovog amandmana odražavaju šire društvene i ekonomske probleme s kojima se BiH suočava. Dok se nastoje pronaći rješenja za teške uslove života radnika u javnom sektoru, važno je da se ne zaboravi na potrebu za dugoročnim reformama koje će osigurati stabilnost i održivost sistema. Javnost će s nestrpljenjem očekivati ishod rasprava u parlamentu, a njihova očekivanja će biti visoka. Kako se budu odvijale političke igre, ostaje da se vidi hoće li ova inicijativa donijeti stvarne promjene ili će ostati samo na papiru. Bude li uspješno implementirana, to bi moglo označiti početak novog poglavlja u odnosu između države i njenih zaposlenika, gdje će se postavljati naglasak na dobrobit radnika i njihovih porodica.
