Trampova administracija i izazovi oko ukidanja državljanstva po rođenju
Administracija bivšeg američkog predsednika Donalda Trampa suočila se sa značajnim izazovima u pokušaju da sprovede svoj predlog o ukidanju automatskog državljanstva po rođenju na teritoriji Sjedinjenih Američkih Država. Ova politika, koja omogućava svakoj osobi rođenoj na američkom tlu da automatski dobije državljanstvo, poznata je kao “državljanstvo po rođenju”. Međutim, Tramp je odmah po preuzimanju dužnosti potpisao izvršnu naredbu koja bi mogla značajno da promeni ovaj dugogodišnji zakon. Ovakvo rešenje, iako ambiciozno, nailazilo je na različite pravne i političke prepreke koje su dovele do rasprava o osnovama američkog pravnog sistema.
Prema trenutnim zakonima, gotovo svaka osoba rođena u SAD automatski postaje državljanin. Ova pravila su se smatrala jasnim i pravednim, ali Trampov pristup je izazvao brojne kontroverze i pravne bitke. Nakon što se činilo da je predlog naišao na otpor u obliku brojnih tužbi, okružni sudovi su izdale nacionalne zabrane koje su sprečile sprovođenje izvršne naredbe. Ova situacija je otvorila debatu o granicama izvršne vlasti i njenim mogućnostima da menja zakone na tako fundamentalnom nivou. Na primer, mnogi pravnici su isticali da bi ukidanje ovakvog zakona predstavljalo kršenje četrnaestog amandmana Ustava, koji jasno propisuje da svako ko se rodi u Sjedinjenim Državama postaje njihov državljanin.
Presuda Vrhovnog suda i njeni efekti
U petak je Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država doneo presudu koja je omogućila Trampovoj administraciji da suzi obim nacionalnih zabrana koje su izdate od strane okružnih sudova. Odluka, koja je doneta sa glasovima 6 prema 3, značila je da se zabrane mogu primenjivati samo na određene savezne države, grupe i pojedince koji su podneli tužbe. Ovo je otvorilo put za Trampov predlog da delimično napreduje, kako u državama koje su ga osporile, tako i onima koje nisu. Ova presuda ne samo da je ojačala pravnu poziciju Trampove administracije, već je i izazvala novu lavinu polemika među pravnicima i političarima.
Tramp je reagovao na ovu odluku putem društvenih mreža, pozdravljajući je kao “veliku pobedu”. Njegova izjava je uključivala kritike “prevare sa državljanstvom po rođenju”, za koju je tvrdio da je povezana s “bebama robova” i da nije odraz stvarnog imigracionog procesa. Ova retorika ukazuje na Trampov pokušaj da poveže ovu politiku sa širim ideološkim narativima o imigraciji i nacionalnoj sigurnosti, koristeći emotivne i kontroverzne izraze kako bi mobilizovao svoje pristalice. Mnogi analitičari su primetili da su takve izjave dodatno polarizovale javno mnjenje, gde se podržavaoci i protivnici ovih ideja nalaze u dubokim razdvojenostima.
Politička pozadina i podrška
Trampov plan o ukidanju automatskog državljanstva po rođenju ima podršku 21 saveznih država, što ukazuje na širu političku podršku za ovakve promene. Ove države su često vođene republikanskim guvernerima koji su prepoznali priliku da se distanciraju od politike koju smatraju previše liberalnom. Međutim, važno je napomenuti da se ova politika ne odnosi samo na pravnu osnovanost, već i na pitanje da li su sudije imale ovlašćenje da zaustave njeno sprovođenje širom zemlje. Ustav Sjedinjenih Država, koji daje automatsko državljanstvo gotovo svima koji se rode na američkom tlu, sada se našao na kušnji. Ovaj pravni izazov postavlja kompleksna pitanja o ustavnosti i pravima pojedinaca, što dodatno komplikuje situaciju.
Tramp želi da se pravo na državljanstvo ograniči samo na one koji imaju barem jednog roditelja koji je američki državljanin ili stalni rezident. Ova strategija se može smatrati pokušajem da se ojača nacionalni identitet i kontroliše imigracija, što je bila centralna tema Trampove kampanje 2016. godine. U isto vreme, predložena promena izaziva zabrinutost među pravnicima i aktivistima za ljudska prava, koji se protive bilo kakvim pokušajima da se ukinu osnovna ljudska prava. Mnogi od njih su upozorili na moguće posledice koje bi ovakva politika mogla imati na decu koja su rođena u SAD, a čiji roditelji nisu američki državljani.
Reakcije i budući koraci
Nakon odluke Vrhovnog suda, oni koji se protive ovoj politici mogu nastaviti da podnose tužbe na nivou saveznih država kako bi blokirali njeno sprovođenje. Takođe, oni koji su već osporavali ovu politiku mogli bi da obnove sudske zabrane manjeg obima. Ovaj pravni okvir ostavlja otvorenim pitanja o tome kako će se situacija razvijati u budućnosti, posebno uzimajući u obzir rastući broj tužbi i protivljenja. Mnogi pravnici smatraju da je pravni sistem nategnut i da bi dodatne odluke mogle otvoriti vrata za dalja pravna preispitivanja i reforme.
Trampovi saveznici, kao i sam predsednik, često su kritikovali sudije koje su blokirale delove njegove agende. Ova napetost između izvršne vlasti i pravosudnog sistema postaje sve izraženija, posebno u svetlu sve agresivnijeg korišćenja izvršne vlasti za sprovođenje kontroverznih politika. Ovaj sukob, uz sve veće tenzije unutar američkog društva, naglašava kompleksnost pitanja imigracije i prava na državljanstvo. Suočavanje između različitih grana vlasti postavlja dodatne izazove za stabilnost i jedinstvo američkog društva, a efekti ovih odluka mogu trajno promeniti pravnu i društvenu sliku Sjedinjenih Država.
